Što je tužno
|
Imam jednog on-line prijatelja. Zapravo nije mi on baš prijatelj, ni ne poznajem ga, ali njemu se čini da poznaje mene. Dopisivali smo se prošle godine, jer sam ja bila glupa i mislila sam da se moram opravdavati. Sad tu grešku ne bih ponovila. ja ne vjerujem u Boga i točka. Zašto? od kada? I u što vjerujem? Je samo moja stvar. I sad, da skratim tu priču, moj prijatelj Gospodin me pokušao uvjeriti u tezu – ne vjeruješ u Boga, ne vjeruješ u brak. Moje stupanje u brak bilo je iz egzistencijalnih razlog, a to znači, da smo mogli kupiti i opremiti stan sami ne bi se ženili. Ili bar ne još. Ali ja u bak vjerujem. Zato što vjerujem u sebe i Muža. Vjerojatno nisam to baš dobro objasnila prijatelju Gospodinu, pa je on tupio po svojemu, dok mailovi nisu postali neugodni (da ne kažem prijeteći) i dok mu nisam rekla da me ostavi na miru jer ću sa ispisom otići na lotpaK (čitaj naopačke, to sam naučila od jedne blogerice) i tamo gdje radi, jer mi je slao sa službenog maila. Na lotpaK sam rekla jer on daje instrukcije parovima koji se spremaju na karb (opet čitaj naopačke). Prestao je. A onda, iz vedra neba a u rebra, eto njegovog mail. Ovaj put je bio "pametniji", mail s kojeg je pisao bio je tajan, "tajna-pa-brojevi" bio je prvi dio, drugi dio dolazio je sa yahooa. U mailu je napisao da zna tko sam ja, istina moje ime i samo djevojačko prezime, ali nije bilo teško otkriti ga jer postavila sam svoje slike s vjenčanja i hvalila se svojim ocem kao slavnom osobom, nadalje piše kako sam ja jadna i da se nada da će doktori naći neki ljek za moju djecu (ako ih budem imala) kad već je za mene prekasno. naravno sve argumentirajući time da sam disleksična i imam previše kila (što imam). Ne pišem ja ovo da iste vi govorili "Joj, jadna Pliskavica." mene je samo strah ulovio kada sam pročitala mail i navrle su suze. Onda sam poslije bilo ljuta pa i bjesna, a na kraju sam poslušala savijete svojih bloeljica i nisam mu odgovorila, niti sam na blogu koji je "moj glavni blog" pisala o njemu. A od jedne blogeljice sam dobila savjet kako napraviti da mi njegovi mailovi ne dolaze. Prijatelj Gospodin je samo htio izazvati reakciju kako bi si da na važnosti, a ja ispala luda. Poanta cijelog njegovog maila da me takvu može voljeti samo majka i, citiram, "one maloumnice koje imaju blogove iste koje ti. Koje ti govore da pišeš dalje, pa se zajedno smijete i mislite da ste jako pametne i prosvjeljene." Možda nije baš citat od riječi do riječi, ali tako slično je pisao. Dakle, da se ponovim, mene je prošao i strah i bijes i ljutnja, ostala je žalost. Ne zato što mi je pisao, nego... Kad sam se ja umirila, smirila i još jednom pročitala mail otkrila sam par stvari. Prvo taj mail je pisan u petak na subotu oko ponoći. Tko sa sretnim brakom (a uvjeravao me je da je njegov brak sretan, osim toga predaje na tim amivejačet /čitat obrnuto/, jer je sretan i ima toliko i toliko djece i toliko i toliko životnog iskustva, a da i vjeruje u Boga) piše mail nekome tko mu se uopće ne sviđa i to ješ vrijeđajući ga? Zatim prijatelj Gospodin pisao mi je da je skinuo slike sa mojeg vjenčanja dok su još bile dostupne. "Ludog i nezaboravnog, ha, ha, ha", pisao je aludirajući na to da man je zapravo bilo bez veze i da sam ja to napisala samo da se pokažem važnijom nego jesam. Pitam ja sad vas, znate li ikoga, sretnog i zadovoljnog, tko skida slike vjenčanja nekoga drugog? Možda sam ja čudna, ali meni nije palo na pamet čuvati u kompu slike nekog para kojeg ne poznajem. Pa čak ni onih koje poznajem. Recimo moje najbolje prijateljice, nemam njezine slike. i sad mi ga je žao. I zahvalna sam svim silama koje su se urotile da ja provodim vrijeme sa svojim Mužem, što me ne uznemiravan i ne čini ljubomornom tuđa sreća, što ne moram gledati tuđe slike da se osjećam bolje. Zahvalna sam što svi moji problemi izgledaju puno manji, jesu puno manji, od problema koje ima moj prijatelj Gospodin. |
